25.04.2013., četvrtak
Evo zašto me dugo nije bilo....
14.12.2011., srijeda
Kalnik u magli i suncu
07.11.2011., ponedjeljak
MOSLAVAČKA GORA
Polazak u 07,00; povratak u 19,00 Opet na putu . Informacije sam pronašla na stranici https://sites.google.com/site/moslavackagora/duze-ture i odlučila za turu Podgarić- Garić grad-Pukli kamen- Humka-Vis-Bela crkva- Humka-Podgarić u trajanju 4 sata. No, zahvaljujući zanimljivom susretu sa starim i novim planinarskim prijateljima stazu smo malo proširili. Volim Moslavački goru, to mi jedna od najdražih. Ne zato to je relativno niska i nema teških uspona, već zato što ima mnogo staza, i u svakom se trenu staza može proširiti za još koji korak i još kojih pola sata, i zato što su staze široke i zato što idu šumom koja u jesen poprima toplu žutu boju, pa je žuto dolje i žuto je gore, i čovjek pomisli da je sunce svuda i svagdje. Volim ju i zato što je puna priča o minulim vremenima i puna starih gradina. Volim ju i zato što su staze kružnog oblika pa se hodač uvijek lako vraća na polaznu točku. Volim ju i zato što je netko satnicu računao po najsporijem hodaču, pa ako piše 4 sata, to se može obaviti i u dosta kraćem vremenu, što ostavlja dojam da ste pobijedili vrijeme i da i ga imate više za odmor, pa je lako proširivati zacrtanu stazu. Dakle, u Podgarić smo, zajedno sa vremenom provedenim na jutarnjoj kavi stigli u 08,30 i krenuli hodati u 08,40. Udaljenost od Đurđevca do Podgarića je nekih 70 –tak km, a naš Kruno zna sve prečice po Hrvatskoj pa je Miličinu novu „Bijelu munju“ iznavigirao do tamo u taj čas. Da, da naša šefica se ponovila i morali smo to isprobati. U 09,20 stigli smo do Garić grada (356 m) i procunjali uokolo pa se malo i odmorili jer taj prvi uspon ide cestom i kosina nije zanemariva. Garić grad je živio od 1163 do 1545 godine, promijenio je brojne vlasnike i onda je nakon prodora Turaka počeo propadati. Danas su u tijeku restauratorski radovi i ulaz u samu kulu je zazidan. U 10,00 polako nastavljamo prema vrhu Humka. Na vrhu je repetitor i nema nekih pogleda, no tu je šumarska kućica sa nadrtrešnicom i stolovima. Tu je i ekipa koja lovcima priprema ručak, no mi se ubacujemo za stol. Šefica vadi čvarke i luk, i mi ostali upotpunjujemo stol ostalim domaćim proizvodima , a od „lovaca“ dobivamo vino . Nakon reda čvarki i reda viceva nastavljamo našim putem, tj prema Visu. Na putu srećemo još dvoje planinara sa krasnim psom. Mic po mic se gledamo , zaključujemo da smo si poznati , nagađamo odakle bi se mogli znati, i klik , pomalo se prisjećamo kako i odakle se znamo i nastavljamo zajedno jer ima priča i događaja koje treba ponoviti, te novu priču zajedno i stvoriti. Kao i mnogo puta do sada zaključujem kako je planinarski svijet divan i mali, jednostavan i očaravajući. Ljudi postaju jednostavniji, pristupačniji, željni jedni drugih, i nije važno tko si i što imaš. Na vrh Vis stižemo u podne. Za još pola sata smo kod Bele crkve. Put je ustvari u obliku boja 8, pa se vraćamo do Humke, a nakon toga slijedi spuštanje u Podgarić. Ovdje smo stazu proširili za nekih pola sata i otišli do lokacije označene kao Kozara (a prava Kozara nam je bio prošli izlet!!!) i onda se s prvim sumrakom vratili u Podgarić. Dan smo završili pivom, keksima, smokijima, paštetom i štapićima, stekli tri nova prijatelja, dogovorili slavonske kobasice i podravsko vino, a Laća (belgijski ovčar) je zadovoljno zaspala. Još smo otišli podariti i koji trenutak palim borcima NOB-a koji se nalazi preko puta jezera i koji kao da promatra jezero i Moslavačku goru. No, da ne zaboravim, u našem Đuri svratili smo i do Meli u Osmicu , pa ne može živjeti u neznanju do slijedećeg sastanka na kojem ćemo sve doživljeno ponovno prepričati. |
20.05.2011., petak
hodam
Da ne bi pomislil da ne hodam više. O itekako, ne stignem niti sve zapisati, no uskoro, uskoro, uskoro ću se opet baciti na tastaturu...... |
15.10.2009., četvrtak
Bavarske alpe - vrh Wendelstein (1838 m), 176. Octoberfest, Salzburg, Minchen, dvorac Herrenchiemsee
Eto mene opet u Njemačkoj. Postaje mi jedna od omiljenih destinacija (u jeeee, takvih je sve više ). Ovaj put nije u pitanju bilo samo ispijanje piva, već i planinarenje. Izlet je organizirao Bršljan – Jankovac iz Osijeka i imala sam veliku sreću što sam se ubacila u ekipu. Upoznah jedno jako jako veselo planinarsko društvo. Kako su Suzana i Goran većinu činjenica već rekli ostaje mi samo da popunim rupe. Suzana, Goran i ja Hallein Prvo je na programu bio posjet rudniku soli u mjestu Hallein u Austriji koji se iskorištavao već u brončano doba, dakle oko 600 g. p.n.e.. I dok se većina putnika nalazila pod zemljom ja sam švrljala okolinom nad zemljom . Pogled Kućica kao da je iz časopisa …. Šetajući naišli smo i na krasan park sa vanjskom pozornicom i paviljonom: Ima li tko pojma čemu ovo služi???? Ovdje se zrak osvježava solima iz rudnika koje otopljene u vodi cure niz granje, a preporučuje se asmatičarima. Salzburg Za manje od pola sata vožnje stižemo u barokni Salzburg. Ovdje je sve puno štandova i fešta djeluje zarazno. Stigli smo na Weekend media festival. Nismo propustili baciti se na hranu …. Minchen U Minchenu smo se uputili na istraživanje grada. Grad je prekrasan, od trgova, galerija, muzeja, crkava, do trgovina i treba puno više vremena od onoga što smo mi imali. U gradu vlada i pravilo da niti jedna zgrada ne smije biti viša od najvišeg tornja crkve, tako da zgrade imaju maksimalno 4-5 katova. Porta Karlstor odakle se pruža pješačka zona Ne znam kako je to u Minchenu kada nije Oktoberfest, ali u tim danima žene i djevojke gradom hodaju u dindrlicama i izgledaju bajkovito . Minimalna cijena ovih haljina je 100-tinjak eura, a ove su i oko i 300. Parlament Vijećnica Uz sam ulaz u park nalazi se ovaj kafić u kojem svi sjede kao u kinu, odnosno jedan do drugoga; hmmm pitam se kako društvo od 4-5 i više ljudi tamo razgovara…ili je to mjesto na koje izvedeš u solo varijanti Kao ljubitelj hortikulture nisam mogla propustiti obilazak parka koji je veći i od Central parka u NY. Ima jezera, konjsku stazu, restorane, rijeku koja ga presijeca, mostove, itd, a ono što ga razlikuje od bilo kojeg parka kod nas je činjenica da se tamo smije gaziti trava, može se rasprostrti dekica i ležati, imati piknik, postaviti mreža za odbojku, igrati nogomet tj dopuštena je sva moguća zabava . Jednom riječju: to je park koji služi ljudima za kvalitetniji život (dok su kod nas parkovi više-manje samo za gledanje, na žalost ). nezaobilazni surferi na rječici Eisbech Kako je u gradu neopisiva gužva, ista takva je i u restoranima Kobase u trgovini Kobase u tanjuru U gradu ima i mnogo bicikli za rentanje. na žalost nisam skužila sistem, pa ako netko zna molim da me uputi. Sistem da ga se plati SMS-om ipak nije opcija za turiste ili je??? 176. Octoberfest A na 176 po radu Octoberfestu, odnosno na poljani Theresienwiese vrlo je živahno unatoč poskupjeloj pivi koja doseže i 8,6 eura za litru, no kao da to 6 milijuna posjetitelja ne brine previše. Scena Octoberfesta i kuće grade se oko 2 mjeseca, dakle mi se još dobrano bavimo ljetovanjima dok oni već kreću u bauštelu. U kuću niti ove godine nisam uspjela ući, valjda sam opet stigla prekasno. Npr. u kuću Pauliner pivovare stane oko 7,5 tisuća ljudi (ajme, moje cijelo selo, pardon grad!! ). Poslije smo se šalili: na Octoberfestu ima svega, ali najteže je doći do pive!!!! A što se dešava nakon fešte pogledajte ovdje E, da ih mama vidi!!! Uspon na Wendelstein - 1838 m. A na vrhu pravo naselje. Ima tu svega. Terasa, restoran, vidikovac, kapelica….Inače, osim pješice na vrh se može doći zupčastom željeznicom i gondolom (18E povratna karta). U onda još malo i uređenom stazom da dođe se na sam vrh Vrh …a s vrha pogled u maglovitu nizinu… Svaka večer bila je začinjena glazbom i zabavom, a baš mi je bila fora kad se u bus utovarivao poveći drveni sanduk. Pitah se šta li u njemu…a ono aparatura za pravi disko Nisam se još dotakla našeg udobnog smještaja i predobrog domaćina. A što ustvari reči, osjećala sam se ko doma….prala posuđe, spremala krevet, slagala si sama kavu koje je bilo u izobilju u svakom trenu, pive je bilo na izbor po nekoj mini cijeni (1,2 eura mislim)…terasa i jastučići koji su se uzimali iz kutije su me oduševili, doručak i večera koliko god se može pojesti…. Dvorac Herrenchiemsee Povratak kući začinili smo obilaskom dvorca Herrenchiemsee kojeg je bavarski kralj Ludwig II dao sagraditi kao kopiju francuskog dvorca Versailles na otočiću Herreninsel. Ludwig II bio je veliki romantičar, genijalan arhitekt i izumitelj te nadasve maštovit, i poprilično je ispraznio državnu blagajnu gradeći dvorce, no isplatilo se. Dvorci su mu bajkoviti, a vrtovi koji ih prate prava remenk djela. Umro je vrlo mlad (41. godina) utopivši se u jezeru, te je ovaj dvorac ostao nedovršen. U njemu je boravio svega 9 dana. unutra se ne smije slikati, ali eto jedne "mutne"…. Do slijedećeg hodanja po bijelom svijetu |