14.12.2011., srijeda
Kalnik u magli i suncu
Dani su kratki, pa su i naši izleti sve bliži i kraći. Destinacija: Kalnik. Nekog posebnog plana hodanja nema jer ne znamo kakvo će nas vrijeme tamo dočekati. Magla se danima ne miče  , a po slikama na Kalniku je sve puno inja, znači da je hladno i vjerojatno sklisko  . Na starom mjestu skupilo se veselo društvance  , nekako malo mlađe ovaj puta, na žalost bez naše „mame“ tj predsjednice. No, zato u ekipi imamo i jednog perspektivnog budućeg člana  . Idemo Krunijevim kombijem. Veselu jutarnju atmosferu prekida „krepani“ kombi na Interpetrolu prije Koprivnice, koji se naime sam od sebe ugasio i niti makac dalje  . Kruno šarafi, mi isprobavamo vlastito gorivo, tj orehovce i travarice i smišljamo plan spašavanja  . No, poguramo kombi i odjednom brum, brum i on proradi, samo je otišla svjećica. Naravno da nastavljamo dalje, kupimo Ivanu u Koprivnici i pravac Kalnik.  Magla je sve gušća. Na Kalniku je još gušća. Sve je prekriveno jutarnjim injem, izgleda kao da je pao snijeg. Kalnik djeluje tajanstveno i prekrasno.  Plana hodanja još uvijek nema, no na „zube“ nećemo jer su skliski, pa krećemo na vrh kraćom stazom. Ubrzo se penjemo iznad magle i oduševljeni smo.   Na vrhu je sunčano i iznad magle izviruju Ivanščica i Medvednica. Vadim kartu i eto plana. Idemo po grebenu prema točki Sv. Martin i onda sjevernom stranom natrag u dom. Na vrhu srećemo i planinara PD Kalnik, Alojza, koji nam pomaže u definiranju rute. Hvala Alojz, imena sam se odmah sjetila jer sam čitala njegove tekstove na webu, a znam i kako izgleda  . Veselo nastavljamo izabranom stazom. I zaista je odabir bio dobar, atraktivno je, na suncu smo, inje pomalo otpada pa je dojam kao da hodamo po snijegu, slikamo se, grudamo, tresemo inje s grana, dečki rade rašnje za pračke (a imaju samo malo ispod 30).  Srećemo i veliki broj Zagrepčana koji su krenuli sa kontra strane.  Odlučujemo poći i na Pecu, kako bi predsjednica bila još ponosnija na nas  . No nekako smo izgubili markaciju  , a kako su dečki počeli zazivati grah, prekidamo potragu za tim vrhom i krećemo u dom. U domu je velika gužva , pa odlazimo na maglom obavijenu gradinu i penjemo se do vrha.  Potrošenih pola sata ne donosi nam stol u domu pa grah jedemo za šankom  . Nadam se da će spomenuti „perspektivni budući član“ postati samo „član“ naše hodačke ekipe i da mu se dopalo ovo naše veselo društvo  Ukupno smo hodali 3 sata + penjanje na gradinu, što je za ove zimske dane sasvim dovoljno. Doma smo krenuli oko 15,00 sati i po prvi puta stigli još za dana  Do slijedećeg izleta, a to je Češljkavački vis na Papuku . PS. U planu su kobase na štapu! |
07.11.2011., ponedjeljak
MOSLAVAČKA GORA
|
Polazak u 07,00; povratak u 19,00 Opet na putu . Informacije sam pronašla na stranici https://sites.google.com/site/moslavackagora/duze-ture i odlučila za turu Podgarić- Garić grad-Pukli kamen- Humka-Vis-Bela crkva- Humka-Podgarić u trajanju 4 sata. No, zahvaljujući zanimljivom susretu sa starim i novim planinarskim prijateljima stazu smo malo proširili. Volim Moslavački goru, to mi jedna od najdražih. Ne zato to je relativno niska i nema teških uspona, već zato što ima mnogo staza, i u svakom se trenu staza može proširiti za još koji korak i još kojih pola sata, i zato što su staze široke i zato što idu šumom koja u jesen poprima toplu žutu boju, pa je žuto dolje i žuto je gore, i čovjek pomisli da je sunce svuda i svagdje. Volim ju i zato što je puna priča o minulim vremenima i puna starih gradina. Volim ju i zato što su staze kružnog oblika pa se hodač uvijek lako vraća na polaznu točku. Volim ju i zato što je netko satnicu računao po najsporijem hodaču, pa ako piše 4 sata, to se može obaviti i u dosta kraćem vremenu, što ostavlja dojam da ste pobijedili vrijeme i da i ga imate više za odmor, pa je lako proširivati zacrtanu stazu. Dakle, u Podgarić smo, zajedno sa vremenom provedenim na jutarnjoj kavi stigli u 08,30 i krenuli hodati u 08,40. Udaljenost od Đurđevca do Podgarića je nekih 70 –tak km, a naš Kruno zna sve prečice po Hrvatskoj pa je Miličinu novu „Bijelu munju“ iznavigirao do tamo u taj čas. Da, da naša šefica se ponovila i morali smo to isprobati. U 09,20 stigli smo do Garić grada (356 m) i procunjali uokolo pa se malo i odmorili jer taj prvi uspon ide cestom i kosina nije zanemariva. Garić grad je živio od 1163 do 1545 godine, promijenio je brojne vlasnike i onda je nakon prodora Turaka počeo propadati. Danas su u tijeku restauratorski radovi i ulaz u samu kulu je zazidan. U 10,00 polako nastavljamo prema vrhu Humka. Na vrhu je repetitor i nema nekih pogleda, no tu je šumarska kućica sa nadrtrešnicom i stolovima. Tu je i ekipa koja lovcima priprema ručak, no mi se ubacujemo za stol. Šefica vadi čvarke i luk, i mi ostali upotpunjujemo stol ostalim domaćim proizvodima , a od „lovaca“ dobivamo vino  . Nakon reda čvarki i reda viceva nastavljamo našim putem, tj prema Visu. Na putu srećemo još dvoje planinara sa krasnim psom. Mic po mic se gledamo  , zaključujemo da smo si poznati , nagađamo odakle bi se mogli znati, i klik , pomalo se prisjećamo kako i odakle se znamo i nastavljamo zajedno jer ima priča i događaja koje treba ponoviti, te novu priču zajedno i stvoriti. Kao i mnogo puta do sada zaključujem kako je planinarski svijet divan i mali, jednostavan i očaravajući. Ljudi postaju jednostavniji, pristupačniji, željni jedni drugih, i nije važno tko si i što imaš. Na vrh Vis stižemo u podne. Za još pola sata smo kod Bele crkve. Put je ustvari u obliku boja 8, pa se vraćamo do Humke, a nakon toga slijedi spuštanje u Podgarić. Ovdje smo stazu proširili za nekih pola sata i otišli do lokacije označene kao Kozara (a prava Kozara nam je bio prošli izlet!!!) i onda se s prvim sumrakom vratili u Podgarić. Dan smo završili pivom, keksima, smokijima, paštetom i štapićima, stekli tri nova prijatelja, dogovorili slavonske kobasice i podravsko vino, a Laća (belgijski ovčar) je zadovoljno zaspala. Još smo otišli podariti i koji trenutak palim borcima NOB-a koji se nalazi preko puta jezera i koji kao da promatra jezero i Moslavačku goru. No, da ne zaboravim, u našem Đuri svratili smo i do Meli u Osmicu  , pa ne može živjeti u neznanju do slijedećeg sastanka na kojem ćemo sve doživljeno ponovno prepričati. |
20.05.2011., petak
hodam
Da ne bi pomislil da ne hodam više. O itekako, ne stignem niti sve zapisati, no uskoro, uskoro, uskoro ću se opet baciti na tastaturu......  |
15.10.2009., četvrtak
Bavarske alpe - vrh Wendelstein (1838 m), 176. Octoberfest, Salzburg, Minchen, dvorac Herrenchiemsee
|
Eto mene opet u Njemačkoj. Postaje mi jedna od omiljenih destinacija (u jeeee, takvih je sve više  ). Ovaj put nije u pitanju bilo samo ispijanje piva, već i planinarenje. Izlet je organizirao Bršljan – Jankovac iz Osijeka i imala sam veliku sreću što sam se ubacila u ekipu. Upoznah jedno jako jako veselo planinarsko društvo. Kako su Suzana i Goran većinu činjenica već rekli ostaje mi samo da popunim rupe.  Suzana, Goran i ja Hallein Prvo je na programu bio posjet rudniku soli u mjestu Hallein u Austriji koji se iskorištavao već u brončano doba, dakle oko 600 g. p.n.e.. I dok se većina putnika nalazila pod zemljom ja sam švrljala okolinom nad zemljom . Pogled  Kućica kao da je iz časopisa …. Šetajući naišli smo i na krasan park sa vanjskom pozornicom i paviljonom:  Ima li tko pojma čemu ovo služi???? Ovdje se zrak osvježava solima iz rudnika koje otopljene u vodi cure niz granje, a preporučuje se asmatičarima. Salzburg Za manje od pola sata vožnje stižemo u barokni Salzburg. Ovdje je sve puno štandova i fešta djeluje zarazno. Stigli smo na Weekend media festival.    Nismo propustili baciti se na hranu ….  Minchen U Minchenu smo se uputili na istraživanje grada. Grad je prekrasan, od trgova, galerija, muzeja, crkava, do trgovina i treba puno više vremena od onoga što smo mi imali. U gradu vlada i pravilo da niti jedna zgrada ne smije biti viša od najvišeg tornja crkve, tako da zgrade imaju maksimalno 4-5 katova.  Porta Karlstor odakle se pruža pješačka zona Ne znam kako je to u Minchenu kada nije Oktoberfest, ali u tim danima žene i djevojke gradom hodaju u dindrlicama i izgledaju bajkovito  .  Minimalna cijena ovih haljina je 100-tinjak eura, a ove su i oko i 300.  Parlament  Vijećnica  Uz sam ulaz u park nalazi se ovaj kafić u kojem svi sjede kao u kinu, odnosno jedan do drugoga; hmmm pitam se kako društvo od 4-5 i više ljudi tamo razgovara…ili je to mjesto na koje izvedeš u solo varijanti Kao ljubitelj hortikulture nisam mogla propustiti obilazak parka koji je veći i od Central parka u NY. Ima jezera, konjsku stazu, restorane, rijeku koja ga presijeca, mostove, itd, a ono što ga razlikuje od bilo kojeg parka kod nas je činjenica da se tamo smije gaziti trava, može se rasprostrti dekica i ležati, imati piknik, postaviti mreža za odbojku, igrati nogomet tj dopuštena je sva moguća zabava . Jednom riječju: to je park koji služi ljudima za kvalitetniji život (dok su kod nas parkovi više-manje samo za gledanje, na žalost  ).      nezaobilazni surferi na rječici Eisbech Kako je u gradu neopisiva gužva, ista takva je i u restoranima  Kobase u trgovini  Kobase u tanjuru    U gradu ima i mnogo bicikli za rentanje. na žalost nisam skužila sistem, pa ako netko zna molim da me uputi. Sistem da ga se plati SMS-om ipak nije opcija za turiste ili je??? 176. Octoberfest A na 176 po radu Octoberfestu, odnosno na poljani Theresienwiese vrlo je živahno unatoč poskupjeloj pivi koja doseže i 8,6 eura za litru, no kao da to 6 milijuna posjetitelja ne brine previše. Scena Octoberfesta i kuće grade se oko 2 mjeseca, dakle mi se još dobrano bavimo ljetovanjima dok oni već kreću u bauštelu. U kuću niti ove godine nisam uspjela ući, valjda sam opet stigla prekasno. Npr. u kuću Pauliner pivovare stane oko 7,5 tisuća ljudi (ajme, moje cijelo selo, pardon grad!! ). Poslije smo se šalili: na Octoberfestu ima svega, ali najteže je doći do pive!!!!    A što se dešava nakon fešte pogledajte ovdje E, da ih mama vidi!!!  Uspon na Wendelstein - 1838 m.   A na vrhu pravo naselje. Ima tu svega. Terasa, restoran, vidikovac, kapelica….Inače, osim pješice na vrh se može doći zupčastom željeznicom i gondolom (18E povratna karta).   U onda još malo i uređenom stazom da dođe se na sam vrh  Vrh  …a s vrha pogled u maglovitu nizinu… Svaka večer bila je začinjena glazbom i zabavom, a baš mi je bila fora kad se u bus utovarivao poveći drveni sanduk. Pitah se šta li u njemu…a ono aparatura za pravi disko Nisam se još dotakla našeg udobnog smještaja i predobrog domaćina. A što ustvari reči, osjećala sam se ko doma….prala posuđe, spremala krevet, slagala si sama kavu koje je bilo u izobilju u svakom trenu, pive je bilo na izbor po nekoj mini cijeni (1,2 eura mislim)…terasa i jastučići koji su se uzimali iz kutije su me oduševili, doručak i večera koliko god se može pojesti….   Dvorac Herrenchiemsee Povratak kući začinili smo obilaskom dvorca Herrenchiemsee kojeg je bavarski kralj Ludwig II dao sagraditi kao kopiju francuskog dvorca Versailles na otočiću Herreninsel. Ludwig II bio je veliki romantičar, genijalan arhitekt i izumitelj te nadasve maštovit, i poprilično je ispraznio državnu blagajnu gradeći dvorce, no isplatilo se. Dvorci su mu bajkoviti, a vrtovi koji ih prate prava remenk djela. Umro je vrlo mlad (41. godina) utopivši se u jezeru, te je ovaj dvorac ostao nedovršen. U njemu je boravio svega 9 dana.     unutra se ne smije slikati, ali eto jedne "mutne"….  Do slijedećeg hodanja po bijelom svijetu |
21.09.2009., ponedjeljak
Tuniška avantura
|
U zadnje vrijeme govori se o prihodima iz turizma, a spominju se Tunis i Turska. Vidjeh i Tunis i Tursku i mogu reči da bi opet i opet. Turska je prekrasna, ljudi divni i vrlo radišni te prebogata kulturom i raznolikostima. Tunis pak nudi fenomenalne hotele sa brojnim sadržajima i ogromnim sobama, krasne pješčane plaže i sve u svemu doslovce dobar odmor kad savladate osnovne trikove (detaljnije u nastavku).Što se našeg mora tiče ono je prekrasno, no kako sam prošla i crnogorski Jadran i grčko more, a i Crno more u Bugarskoj, mogu reči smo ipak samo prosječni, niti čišći niti zamazaniji, a ponudu nam krase sobičke, priroda i kultura, s time da je premalo etno kulture uključeno u svakodnevni život, karte za predstave su skupe, a dio privatnika koji iznajmljuju sobe najradije bi da im se novac uplati poštom i da gost niti ne dolazi  .No, tema ovog posta je Tunis. Reklame za Tunis po 1990 kn iskakuju odasvud  . S kojom god agencijom iz HR da se krene glavni je Sunčani odmor koji je ustvari u vlasništvu jedne druge mnogo veće strane agencije tj El mouradi-a. I tako švrljajući malo forumom, malo kartama odlučih za destinaciju resort Hamammet ponajviše poradi pojma all inclusive, te blizine grada Tunisa. Uz tu cifru plaćaju se i aerodromske pristojbe od nekih 650 kn. A kad već putujem, ajd da vidim što više, tako da sam uzela i dvodnevni put u Saharu i jednodnevni posjet gradu glavnom gradu Tunisa – Tunis (hahah, jedina zemlja kojoj je lako zapamtiti glavni grad) i gradu Sidi Bou Said, ili plavobijelom gradu, kako ga se popularno naziva. Ukupno je cifra dostigla 3.500 kn.  deva Prvo se moram osvrnuti na smještaj jer ostaje u pamćenju. Hotel je ogroman i kao takav ima i mnogo prednosti a i mana. Ima preko 800 soba, 2 recepcije, nekoliko restorana (jako veliki i bučni, manji i mirniji) sa raznim kuhinjama (talijanska, turska, tuniška), vinski bar, koktel bar, kafe bar, ex press restoran itd. Uglavnom u svako doba dana negdje će se naći nešto za gladne i žedne , a kokteli i piva doslovce lete oko vas čim pogledate konobara . Na forumu se vode velike rasprave oko hrane. Meni je bila, ne fina, nego prefina  . Tolike raskoši ne vjerujem da ima još negdje. Samo 15-tak vrsta salate, pa razni sirevi, 20-tak toplih jela, 3 specijaliteta dana, pa nekoliko vrsta ribe, pa priloga koji izgledaju kao glavno jelo, pa tjestenine s čime god zaželite, kolača kakve nisam nikada niti vidjela. Doduše, zamjeram što voće beru prerano pa je nezrelo i nema puni okus, te što su im neke stvari pomalo sirove, ali to je tamo tako .Šetnica u resortu Hammamet, a auti koriste 6 traka  hotel  hrana  Osoblja po hotelu ima ko u priči, npr. jedan kuha kavu, pa pozove drugoga da u tu kavu ulije mlijeko. Sobarice se narade, jer sobe su krasne i velike, a deke na krevetu i ručnike slažu u obliku mašni, pa labuda i iznenade svaki puta. No na neke propuste poput činjenice da u kupaoni nedostaje ogledalo ili da u sobi nedostaje sef koji se u agenciji navodi kao obavezni inventar i kao nešto što se mora koristiti, treba se naviknuti  . No, smatram da je to stvar predstavnika turističke agencije koji bi morao osobno provjeriti sve sobe koji su grupi dodijeljene, a ne da gosti trče od sobe do recepcije urgirati  . Onaj naš Sead je zaista, nestade mi riječ ali slika govori sve: , da, da, morao bi ponovno proći neke razrede Osnovne Turističke Škole. Ako još pri tome ne znate engleski, niti francuski nema vam tko pomoći (jer se agent, onaj isti i već spomenuti, izgubi u vidu magle ). Osoblje hotela jeste ljubazno, ali očekuju da im za svaku sitnicu dodate još po koji tuniški dinar  . Uglavnom ako što zapne odmah treba tražiti glavnog šefa sale ili šefa recepcije, jer ovi manji ništa neće riješiti, osim što možete čekati unedogled  . A kad se savladaju ovi trikovi za život u hotelu, treba savladati trikove kako hodati ulicom da vam ne uvale hrpu nepotrebnih stvari  i kako da tu hrpu platite što manje  :. Cjenkanje je nezaobilano, što netko voli, a netko ne voli. No, teško mi je poslije bilo ići u šoping doma, jer svemu sam htjela snižavat cijenu, navikne se čovjek .medina u resortu Hammamet  Uglavnom, kulturološki šok za svakog tko tamo ide je neizbježan, no ako se čovjek dobro pripremi uživanciji nema kraja. Svakako treba probati nargilu, jahanje na devama, tuniški vrlo jaki i slatki čaj, kus-kus, etno večer i dr. kafić u gradu Hamammet  grad Tunis, ulaz u medinu  Tuniški Big Ben  moderne zgrade u Tunisu  đipovi u Sahari  Sahara  Slano jezero  El Jem  jahanje deva  Kartaga   Berberska kuća  Koloseum  more  Sidi Bou Said-krov kuće  …a ima i toga…..motori  Svugdje se puno spominje i bakšiš, dakle: ostavite sobarici prvi dan i mazit će vas ostatak vremena , ili ne ostavite ništa i opet ćete imati pospremljeni sobu jer joj je to posao  u restoranu treba bakšiš dati glavnom konobaru za taj rajon i on će vam čuvati stol , ostali konobari su oko vašeg stola samo u prolazu, ili ne dajte ništa i opet ćete jesti kao da ste i dali, samo što ćete si morati potražiti stol i tući se za čistu čašu i žlicu  (ili pozovite šefa sale i stvar će biti riješena s više razine) |
